Ukratko, tražim Web developera koji želi raditi zajedno sa mnom u timu koji je upravo u nastajanju (a u kojem se pored mene nalazi još poneki domaći Web celebrity ). Trenutačno tražimo jednog suradnika, no idućih mjeseci otvorit će se još nekoliko mjesta.

Ukratko, osobe koje zaposlimo bavit će se razvojem aplikacija za niz poznatih i popularnih domaćih Web medija, a ovo je djelomična lista tehnologija s kojima će se u većoj ili manjoj mjeri susresti u redovnom radu (sortirana otrpilike od svakodnevnih do povremenih):

• PHP
• Python (Django)
• HTML/CSS
• Javascript
• RDBMS (PostgreSQL, MySQL, SQLite)
• Web servisi (REST, SOAP…)
• Linux serveri
• Flash

Napominjem da ništa od navedenog samo po sebi nije uvjet, ali to su tehnologije koje mi koristimo i čije poznavanje vam može samo biti od koristi. No najosnovniji uvjet za idealnog kandidata je određeno (u principu ne manje od godinu dana, ali fleksibilni smo) iskustvo u razvoju Web siteova ili aplikacija, kao i spremnost i želja za učenjem i usvajanjem novih vještina. Nije važna ni razina školske spreme, ni dob, ni spol.

Što se tiče radnog mjesta, ono je vrlo ugodno (novo uređenje prostorije), s mnoštvom mladih ljudi raznih struka, a plaća je solidna i redovna.

No da ne duljim, pozivam sve zainteresirane da mi pošalju svoje kratke životopise na adresu posao@softwave.info. Ponude ćemo pregledavati kako stignu, a kvalitetne kandidate ćemo zvati na razgovor kako ih uočimo; stoga ne oklijevajte.

Vođenje tvrtke podrazumijeva cijeli niz aktivnosti — upravljanje proizvodnjom (u startupu to znači: sjedim i pišem kod), marketing (pisanje na blogu i Twitteru), ljudski resursi (žicanje frenda dizajnera da napravi logotip za par udjela) itd. No postoji jedna aktivnost koja je toliko važna da bez nje tvrtka brzo propada, i koja se neprestano ponavlja u svim mogućim oblicima.

Riječ je o prodaji. I tu ne mislim samo na onaj najočitiji oblik prodaje, gdje pokušavate nagovoriti potencijalne klijente da kupe baš vaše rješenje. Praktički kroz cijelu svoju karijeru poduzetnik mora prodavati nešto nekome: primjerice poslovnu ideju ulagačima, svoj autoritet djelatnicima itd. Ali prije svega toga, daleko je najvažnije prodati ideju o poduzetništvu samome sebi, uvjeriti se da takav pothvat zaista i može uspjeti.

Zadnjih dana sam po raznim blogovima (hej, nije li Twitter trebao uništiti blogove?) pročitao nekoliko zanimljivih postova koji su me potaknuli na razmišljanje.

Negdje sam naišao na link na prastari članak Micaha Eliotta pod naslovom The Web Startup Surgeons, u kojem su nabrojani svi “šeširi” koje pokretači jednog startupa trebaju nositi. Micah ih nabraja 15, ali odmah i ukazuje kako se neke od njih može povezati i grupirati da ih se ipak može ugurati u tradicionalnu konfiguraciju startupa s 2-5 ljudi.

Na drugom mjestu, Jeremy Cherone pita svoje čitatelje Are You a Seesmic or Balsamiq Entrepreneur? Seesmic i Balsamiq su dva startupa, u podjednakoj fazi razvoja ali i s vrlo različitim pristupom; ukratko, prvi je koncentriran na rast i povećanje broja korisnika, dok s drugi usmjerio na prodaju i konkretnu zaradu. Članak jako dobro objašnjava razliku između te dvije vrste startupa, a posebno mi se dopalo to što ne favorizira nijednu od njih, već prihvaća da su to dvije odvojene podvrste jedne te iste stvari.

Već duže vrijeme stalno nailazim na odjeke sukoba, potenciranog sudjelovanjem internetskih zvijezda kao što su David Heinemeier Hansson i Paul Graham, u kojem se natječu pristalice jednog od ta dva stava. Jedni zagovaraju ideju da startup prvo treba narasti i tek onda pronaći poslovni model (svježi primjeri su Facebook i Twitter, a nešto stariji su Google, Flickr i YouTube), dok drugi navijaju za to da startup treba od početka imati poslovni model i ostvarivati prihode, pa čak i ako nije odmah profitabilan (klasični primjeri su Amazon, eBay, activeCollab te, naravno, 37signals i njihovi projekti). Jeremyjev članak odlično ilustrira zašto je greška posvetiti se samo jednom ili drugom pristupu — sve ovisi o temeljnim postavkama aplikacije.

Pitao Webmaster u komentaru (prenosim u cijelosti):

Mene interesira da li je pravilo, ako zelis dobiti investiciju, da tvoj posao mora biti inovacija.

Sto ako ja napravim nesto sto vec postoji, ali to ne radi puno firmi i mozda ima na trzistu jos prostora. Ako ja napravim program koji ima istu svrhu, ali razlicito je razradjen u smislu nacina rada, organizacije, troskova, vanjskog izgleda…

Da ne drobim puno, pitanje je slijedece:
Da li ce venture kapital fond ili poslovni andjeli uloziti i uopce razmatrati mogucnost uloga u nesto sto nije inovacija i nije jedino na trzistu?

U ovom kratkom pitanju sadržano je toliko toga da jednostavno ne znam odakle da počnem. Detaljan odgovor na ovo pitanje zahtijeva u najmanju ruku cjelodnevni seminar na temu investicija u startupe (kad smo već kod toga, koliko bi vas bilo zainteresirano platiti neku razumnu svotu za jedan takav seminar?), dok najkraći odgovor (koji, da ne kompliciram, glasi “da”) teško da će zadovoljiti i Webmastera i bilo koga drugoga.

Kao prvo, ne postoji potencijalno komercijalni proizvod koji je “jedini na tržištu” — sve na ovome svijetu ima konkurenciju, jer ljudi su u cjelini (a ima nas puno) vrlo kreativni i stalno smišljaju nove načine kako da riješe neki svoj problem. Konkurenciju treba definirati vrlo široko, pa su tako ShoutEmu jednako konkurenti olovka i papir kao i Twitter.

Nadalje, pita Webmaster (da sažmem): “mora [li] biti inovacija[?] Ako ja napravim program koji ima istu svrhu, ali razlicito je razradjen u smislu nacina rada, organizacije, troskova, vanjskog izgleda…” Hm — ali to što si opisao i jest definicija inovacije! Inovacije nije izumljivanje nečeg sasvim novog, što nitko nikad nije vidio, inovacija je usavršavanje nečega što već postoji. Razmisli malo o svim inovacijama koje znaš — što je bilo toliko novo recimo u Googleu? Oni su samo našli bolji način kako realizirati nešto što su drugi već započeli.

Naposljetku, možda najbolji način kako odgovoriti na ovo pitanje jest da jednostavno navedem tri pitanja koja će svaki ulagač pitati kod upoznavanja s nekim projektom, a to prije svega vrijed za Web i druge aplikacije:

• Prvo i najvažnije: Rješava li taj proizvog neki konkretan, prepoznatljiv problem kojeg su (bar neki) ljudi spremni platiti novcem?
• Ističe li se taj problem vaše rješenje tog problema među konkurencijom? (A ako vam je jedini element specifičnosti cijena, bolje da se ni ne trudite. Cijenom se može konkurirati, ali samo ako ju prati još nešto čime se proizvod ističe.)
• Je li proizvod zanimljiv na globalnom tržištu? (U smislu da nije iz nekog razloga ograničen na Hrvatsku ili regiju; primjer su knjigovodstveni programi koji se vrlo teško ili nikako ne mogu izvoziti.)
• Postoje li već neki rezultati? (Drugim riječima, jako je korisno da postoji prototip, a pogotovo ako je on već donio neke stalne korisnike, a nabolje čak i financijski prihod.)

Friends give you the benefit of the doubt. — Seth Godin

The only winning move is not to play. — XKCD

The best marketing strategy is to destroy your industry before your competition does. — Seth Godin

Hm, pišući gornji naslov shvatio sam da je kratica pojma startup founder ista kao i kratica pojma science fiction…