Među projektima prijavljenima na Hrvatski investicijski forum nalazi se samo jedan iz područja informatike, a i on pod opisom “IT system integration of marketing and sales activities”. Nije da tamo očekujem nekih velikih investicijskih mogućnosti za startupe, ali ipak… 
Ako želite pokrenuti startup, a ponestalo vam je inspiracije i ideja, ne brinite: netko se potrudio i kreirao Google spreadsheet u kojeg svatko može dodati svoju ideju. Trenutno ih im 67, a broj stalno raste.
Naravno, svi znamo onu staru da je svaka ideja vrijedna onoliko koliko i njena najbolja implementacija, ali to je vaš posao, zar ne? 
Rob May, osnivač i CEO startupa Backupify — zgodnog alata za backup vaših podataka s raznih socijalnih mreža, nešto nalik onome što radi i domaći Sparrw — objavio je na svom blogu post pod naslovom What I Learned Raising A Million Dollars For a Startup With No Business Plan and No Financial Projections (While Drinking a Beer).
Unatoč naslovu, ne radi se o kemiji, već o povezivanju informacijskih “atoma” — individualnih djelića poput tweetova, slika na Flickru, događanja na Upcomingu itd. Neću vam puno soliti pamet, već ću vas uputiti na odličan današnji članak Roberta Scoblea; ako nakon čitanja tog članka nemate najmanje pet koncepata za potencijalne proizvode, bolje odustanite od ideje pokretanja startupa…
Ako vas zanima kako je nastao venture kapital, te zbog čega funkcionira na način kako to danas jest, te u kojem smjeru i na koji način bi se mogao razvijati, Venture Hacks imaju odličan post pod naslovom A brief history of your investors (and their investors).
Piše danas Dražen o važnosti prodaje za startupe, pa me potakao da konačno počnem pisati članak koji mi se neko vrijeme već vrti u glavi. Nedavno sam, naime, shvatio koja je osoba najvažnija ne samo u startupima, već u svakoj firmi općenito.
[OK, da se odmah ogradim: "najvažnija" je možda preteška riječ (iako idealna za naslove članaka 
), ali svakako jedna od ključnih, barem u razini prodavača ili programera. Isto tako, "osoba" je nepotpun pojam jer u startupu malo ljudi radi razne poslove, pa bi bolje bilo reći "funkcija".]
Nedavno sam prisustvovao venture vapital seminaru u organizaciji CVCA i Infoarene, i slušajući neka predavanja definitivno sam shvatio kako je našim startupima potrebna samo jedna investicija: dovoljno novca za avionske karte do Londona i smještaj za nekoliko tjedana tijekom kojih moraju odraditi što više networkinga i prezentacija potencijalnim investitorima. Ako netko ima dovoljno chutzpe može pokušati i sa Silicijskom dolinom, no ona je možda ipak predaleko; London je dovoljno blizu, a jedino je središte u Europi koje pruža odgovarajuću količinu poduzetničkog duha u kombinaciji s raspoloživim kapitalom.
Prije nekoliko dana na TechCrunchu je objavljen članak kojim njihov autor Paul Carr najavljuje objavu svoje knjige Bringing Nothing to the Party u obliku besplatnog PDF-a za američko tržište (pročitajte članak kako biste razumjeli ovo ograničenje). Naravno da sam je odmah skinuo (iako formalno ne smijem; rekao sam vam da pročitate članak!), i u jednu večer sam stigao do 140 od ukupno 276 stranica. Jedva čekam da je nastavim, a već sad knjigu mogu svesrdno preporučiti svim domaćim Web poduzetnicima i onima koji to žele postati, a naročito onima koji ciljaju na realizaciju svog sna u Engleskoj.
Ovo jo još jedan moj komentar na komentar, a koji je eto metastazirao u zaseban post. U odgovoru na moj nedavni članak Ideje za startupe: Što ne smijete raditi, Saša Branković je napisao:
odličan članak. pitanje je samo koliko je točan ako se projekt nije globalan, već recimo, ograničeno na regiju. globalno tržište možda je zasićeno socijalnim mrežama i webshopovima al domaće možda i nije?
A ja sam odgovorio:
Hervé Lebret je francuski znanstvenik koji je prije dvije godine objavio knjigu pod naslovom Start-Up: what we may still learn from Silicon Valley, i koja mi se otprilike toliko nalazi na listi naslova koje moram pročitati kad ulovim vremena (kako trenutno stvari stoje, to znači na Mirogoju…). Na Lebretovom blogu možete pronaći vrlo zanimljivu prezentaciju koja u šezdesetak slajdova sažima osnovne poante iz knjige.
Upravo sam preletio prezentaciju i upalo mi je u oči nekoliko zanimljivih detalja. Primjerice, već sam ranije čuo o značaju kojeg je Fairchild Semiconductor imao u stvaranju onoga što danas nazivamo Silicijskom dolinom, no nisam znao da je Victor Grinich, jedan od tzv. osam izdajnika, bio druga generacija američkih Hrvata.
Osim o povijesti kulture startupa, Lebret uspoređuje situaciju u SAD-u i u Europi, i ako mu je vjerovati čini se kako se stvari na našoj staroj dami od kontinenta polako popravljaju. Iako sporo: citat Paula Grahama sa slajda br. 58 najbolje ilustrira problem koji postoji u glavama europskih struktura (a s kojim sam se susreo i kod nas):
I read occasionally about attempts to set up “technology parks” in other places, as if the active ingredient of Silicon Valley were the office space. An article about Sophia Antipolis bragged that companies there included Cisco, Compaq, IBM, NCR and Nortel. Don’t the French realize these aren’t startups?
Obično nikako ne volim samo prenositi individualne postove s drugih blogova, ali upravo sam naišao na jedan koji mi je otpuhao sokne (hehe, uvijek mi je zabavno fraze s jednog jezika doslovno prevoditi na drugi; who plums it!).
