…Ivan Brezak Brkan konačno ima svoj vlastiti blog.

Richard Luck, jedan od ljudi iza startupa Bluyah, napisao je vrlo zanimljiv post pod naslovom 5 Things I Wish Someone Had Told Me (about starting a company). Za (vrlo korisne i zanimljive) detalje pročitajte cijeli članak, a ja ću ovdje samo prevesti tih pet stvari koje trebate stalno imati na umu:

1. Nitko neće nikad biti toliko uzbuđen vašim [proizvodom, uslugom, biznisom] kao što ste vi.
2. Uvijek netko nešto očekuje od vas.
3. Nikad nemojte implementirati funkcionalnost samo za “mogućeg” korisnika.
4. Ne ispuštajte konačni cilj iz vida.
5. Biti ćete prisiljeni birati između posla i obitelji — a postoji samo jedan ispravan odgovor.

U skladu s nekim drugim promjenama u mom životu, došlo je i vrijeme za promjenu ovog sitea. Oni koji prate moj blog putem RSS-a možda nisu vidjeli tu promjenu, pa preporučujem da skoknete na sâm site — možda će vas najviše iznenaditi nova adresa, kao i redizajn.

Ove promjene se zasad neće odraziti i u ćešćem pisanju bloga, iako se i dalje optimistično nadam da će se i to jednom dogoditi. Brojne druge obaveze prilično me odvlače od pisanja kako ovdje tako i za ini.hr, a dobio sam i vrlo laskave ponude da pišem na još nekim mjestima, no zasad to sve mora čekati. No, nadam se da ću to kroz neko vrijeme nadomjestiti nekim zanimljivim vijestima, ukoliko se sve zvijezde poklope kako treba.

U zadnje vrijeme dosta je aktualna priča o naplati sadržaja, posebice kako se on sve više iz tradicionalnih medija seli na Internet. No ova slika (via Zombix) dobro prikazuje stanje po tom pitanju:

Kao što sam napisao u komentaru kod Zombixa, treba biti svjestan da svi oni koji prigovaraju oko piratstva i uvode naplatu sadržaja zaboravljaju jedan ključan detalj: ljudi nisu nikad plaćali za sadržaj, bio on glazba, vijesti ili televizija. Uvijek se plaćalo samo i isključivo za uslugu distribucije tog sadržaja, koja je dolaskom Interneta postala toliko jeftina da je praktički besplatna.

Paul Graham je to složio daleko bolje nego što bih ja.

U nedavnom postu spomenuo sam dva nedostatka koji — prema Arthuru C. Clarkeu — koče napredak: nedostatak hrabrosti i nedostatak mašte. Ovaj drugi predstavlja neke malo dublje probleme, i s njime se malo teže uhvatiti u koštac; no nedostatak hrabrosti je ustvari znatno lakši za prebroditi — osobito u ovakvim vremenima kad je za svaki oblik poslovanja i poduzetništva potrebno jako puno hrabrosti.

Pročitajte cijeli članak »

Ovo definitivno spada pod drugi dio slogana ovog bloga (vidi gore na vrhu stranice).

[Napomena: Ovaj članak mi već mjesecima stoji u draftu a nikako završiti sve što sam htio. Pa sam zaključio i da ovo malo napisanoga dosad ima koliko-toliko smisla, pa ga evo objavljujem, uz minimalne preinake.]

Krajem 2006. i početkom 2007. godine site Read/Write Web pokrenuo je seriju članaka pod zajedničkim naslovom “Top Web Apps in…”, u kojima je niz autora opisivao stanje Web aplikacija u pojedinim zemljama svijeta. Između ostalog, u toj seriji je objavljen i članak o hrvatskim Web aplikacijama, koji bi danas već mogao biti solidno dopunjen, no ono što me je najviše dojmilo u cijeloj seriji bio je sljedeći citat u članku o Web aplikacijama u Španjolskoj (kurziv je moj):

Pročitajte cijeli članak »

Ukratko, tražim Web developera koji želi raditi zajedno sa mnom u timu koji je upravo u nastajanju (a u kojem se pored mene nalazi još poneki domaći Web celebrity ). Trenutačno tražimo jednog suradnika, no idućih mjeseci otvorit će se još nekoliko mjesta.

Ukratko, osobe koje zaposlimo bavit će se razvojem aplikacija za niz poznatih i popularnih domaćih Web medija, a ovo je djelomična lista tehnologija s kojima će se u većoj ili manjoj mjeri susresti u redovnom radu (sortirana otrpilike od svakodnevnih do povremenih):

• PHP
• Python (Django)
• HTML/CSS
• Javascript
• RDBMS (PostgreSQL, MySQL, SQLite)
• Web servisi (REST, SOAP…)
• Linux serveri
• Flash

Napominjem da ništa od navedenog samo po sebi nije uvjet, ali to su tehnologije koje mi koristimo i čije poznavanje vam može samo biti od koristi. No najosnovniji uvjet za idealnog kandidata je određeno (u principu ne manje od godinu dana, ali fleksibilni smo) iskustvo u razvoju Web siteova ili aplikacija, kao i spremnost i želja za učenjem i usvajanjem novih vještina. Nije važna ni razina školske spreme, ni dob, ni spol.

Što se tiče radnog mjesta, ono je vrlo ugodno (novo uređenje prostorije), s mnoštvom mladih ljudi raznih struka, a plaća je solidna i redovna.

No da ne duljim, pozivam sve zainteresirane da mi pošalju svoje kratke životopise na adresu posao@softwave.info. Ponude ćemo pregledavati kako stignu, a kvalitetne kandidate ćemo zvati na razgovor kako ih uočimo; stoga ne oklijevajte.

Vođenje tvrtke podrazumijeva cijeli niz aktivnosti — upravljanje proizvodnjom (u startupu to znači: sjedim i pišem kod), marketing (pisanje na blogu i Twitteru), ljudski resursi (žicanje frenda dizajnera da napravi logotip za par udjela) itd. No postoji jedna aktivnost koja je toliko važna da bez nje tvrtka brzo propada, i koja se neprestano ponavlja u svim mogućim oblicima.

Riječ je o prodaji. I tu ne mislim samo na onaj najočitiji oblik prodaje, gdje pokušavate nagovoriti potencijalne klijente da kupe baš vaše rješenje. Praktički kroz cijelu svoju karijeru poduzetnik mora prodavati nešto nekome: primjerice poslovnu ideju ulagačima, svoj autoritet djelatnicima itd. Ali prije svega toga, daleko je najvažnije prodati ideju o poduzetništvu samome sebi, uvjeriti se da takav pothvat zaista i može uspjeti.

Zadnjih dana sam po raznim blogovima (hej, nije li Twitter trebao uništiti blogove?) pročitao nekoliko zanimljivih postova koji su me potaknuli na razmišljanje.

Negdje sam naišao na link na prastari članak Micaha Eliotta pod naslovom The Web Startup Surgeons, u kojem su nabrojani svi “šeširi” koje pokretači jednog startupa trebaju nositi. Micah ih nabraja 15, ali odmah i ukazuje kako se neke od njih može povezati i grupirati da ih se ipak može ugurati u tradicionalnu konfiguraciju startupa s 2-5 ljudi.

Na drugom mjestu, Jeremy Cherone pita svoje čitatelje Are You a Seesmic or Balsamiq Entrepreneur? Seesmic i Balsamiq su dva startupa, u podjednakoj fazi razvoja ali i s vrlo različitim pristupom; ukratko, prvi je koncentriran na rast i povećanje broja korisnika, dok s drugi usmjerio na prodaju i konkretnu zaradu. Članak jako dobro objašnjava razliku između te dvije vrste startupa, a posebno mi se dopalo to što ne favorizira nijednu od njih, već prihvaća da su to dvije odvojene podvrste jedne te iste stvari.

Već duže vrijeme stalno nailazim na odjeke sukoba, potenciranog sudjelovanjem internetskih zvijezda kao što su David Heinemeier Hansson i Paul Graham, u kojem se natječu pristalice jednog od ta dva stava. Jedni zagovaraju ideju da startup prvo treba narasti i tek onda pronaći poslovni model (svježi primjeri su Facebook i Twitter, a nešto stariji su Google, Flickr i YouTube), dok drugi navijaju za to da startup treba od početka imati poslovni model i ostvarivati prihode, pa čak i ako nije odmah profitabilan (klasični primjeri su Amazon, eBay, activeCollab te, naravno, 37signals i njihovi projekti). Jeremyjev članak odlično ilustrira zašto je greška posvetiti se samo jednom ili drugom pristupu — sve ovisi o temeljnim postavkama aplikacije.