Ima li hrabrih?

U nedavnom postu spomenuo sam dva nedostatka koji — prema Arthuru C. Clarkeu — koče napredak: nedostatak hrabrosti i nedostatak mašte. Ovaj drugi predstavlja neke malo dublje probleme, i s njime se malo teže uhvatiti u koštac; no nedostatak hrabrosti je ustvari znatno lakši za prebroditi — osobito u ovakvim vremenima kad je za svaki oblik poslovanja i poduzetništva potrebno jako puno hrabrosti.

Jedan primjer takve hrabrosti — kao i zavidnu količinu mašte — pokazala je britanska tvrtka Red Gate, koja je višak prostora u svom uredu u Cambridgeu ponudila na korištenje raznim startupima. I sad me zanima — ima li među našim uspješnim softverskim i općenito informatičkim tvrtkama neke koja ima dovoljno hrabrosti pokušati ovako nešto? Pozivam sve koji bi se mogli prepoznati u ovom opisu da mi se jave i u komentarima napišu da li bi bili spremni na takav potez.

A ako vam nedostaje mašte i nemate ideju kakve koristi bi imali od toga, bacite pogled na dretvu (uz zahvale g. Bulczuu na obogaćivanju hrvatskog jezika) u kojoj se nabrajaju upravo te koristi.

Članak objavljen 16. 08. 2009. u 23:32 u kategoriji Startupi. Komentare na ovaj članak možete pratiti kroz RSS 2.0 feed. Možete ostaviti komentar, ili poslati trackback s vašeg vlastitog sitea.

  • Kresimir Kos

    Bas sam nedavno naletio na informaciju i zakljucio kako me prije 15 godina nista ne bi zaustavilo da se prijavim i pokusam izboriti da budem primljen na tako nesto.

    Danas, na zalost, ima previse obaveza radi kojih mi je to nemoguce – ali vjerujem da ce se naci dovoljno ljudi u prvoj polovici 20-tih godina koji ce dobro iskoristiti priliku. ;)

    Nama drugima ostaje da pokusavamo biti produktivni i kreativni u svojim okruzenjima i unutar ogranicenja koja imamo, te da pomno pratimo sve sto se dogadja ‘tamo negdje vani’.

  • Roko

    Prije nekih petnaestak godina (bas nekako uoci dot-com-bust-a) zapoceo sam firmu koja je prije tri godene prodana, donijevsi svakom od nekolicine partnera-osnivaca vrlo razumnu svotu.

    Nekoliko sugestija onima koji su sada tamo gdje smo mi bili prije 15 godina:

    1) “Venture capital”: izbjegavati kao kugu! Nase je financiranje bilo iskljucivo iz profita ostvarenog vlastitim poslom, programiranjem “na kontrakt” (i “unutrasnjim obiteljskim rezervama” :) . Dvije vrlo slicne firme(ice) (sa kojima smo imali neke uzgredne poslovne/prijateljske odnose) u tom su periodu “otisle na bubanj” uprkos (po mojoj ocjeni) vrlo solidne tehnologije: kad se za tri do pet godina – tipicni MPS (“maksimalni period strpljivosti”) VC-a ne pocne pojavljivati profit, VC ce pokusati bar donekle nadoknaditi izgubljeno prodajom svojeg (skoro beziznimno vecinskog) udjela za “10 centi na dolar”. U vecini slucajeva to znaci pocetak polahkog umiranja poduzeca.

    2) Ne ulaziti u aranzmane poreznih olaksica koje pojedine drzave nude za R&D. Takvi aranzmani ne cine velike financijske razlike, dok obicno znace da, kada je firma jedamputa uspjesna, drzava ima mogucnosti ograniciti prodaju kupcu izvan njezinih granica ili bar postaviti razne uvjete za “eksportnu prodaju tehnologije” koji ce bitno otezati prodaju ili sniziti cijenu.

    3) Biti vrlo dobro upznat sa pravnim okvirom u kojem se danas trguje “intelektualnim vlasnistvom”. Specificno, od pocetka odluciti koji ce od tri njegova glavna oblika predstavljati “spremnik vrijednosti”: patent, copyright ili poslovna tajna. Kad je jedamputa ucinjen taj izbor, vrlo ga je tesko – u nekim slucajevima i nemoguce – naknadno promijniti.

    Sadasnje “doba krize” idealno je vrijeme za pocetak poduzeca. Historia magistra vitae: IBM je postao ono sto je postao, rastom u vrijeme kad je taj bio najjeftiniji: u doba ekonomske krize 20tih i 30tih godina proslog stoljeca.

    I uz najbolju strategiju, zdravu tehnologiju i konzervativnu financijku politiku velika vecina
    “strtupa” dozivjeti ce tihu i anonimnu smrt. Na takav ishod treba biti spreman, kako financiski, tako (jos vaznije) i psiholoski.

    Strpljivost, samopouzdanje i podrska obitelji su “conditio sina qua non”.

    Allons, enfants de la Patrie…!

  • Matija

    Poslal sam ti mail, ustvari više njih pa daj kad budeš uz kom odgovori.

    Znati ću da si uz komp čim zbrišeš ovaj post…

    Lukav sam ne ;-) )